Ličnost bez premca
MUHAMMED MUSTAFA
-sallallahu alejhi ve sellem-
by
Osman Nuri Topbas
Published by Erkam Publications at Smashwords
Copyright © 2010 by Osman Nuri Topbas
Smashwords Edition, License Notes
All rights reserved. No part of this publication may be reproduced, stored in a retrieval system, or transmitted in any form or by any means, electronic, mechanical, photocopying, recording or otherwise, without the prior permission of the copyright owner.
E-mail: english@islamicpublishing.net
Web site: http://www.islamicpublishing.net
SADRŽAJ
Muhammed Mustafa, s.a.v.s. LIČNOST BEZ PREMCA
USVET'UL-HASENE – NAJLJEPŠI UZOR
LIJEPI AHLAK PLEMENITOG POSLANIKA, s.a.v.s
Ljepota spoljašnjeg izgleda i vladanja plemenitog Poslanika, s.a.v.s
Skromnost Allahova Poslanika, s.a.v.s
Darežljivost Allahova Poslanika, s.a.v.s
Bogobojaznost (takva) Allahova Poslanika, s.a.v.s
Zuhd Allahova Poslanika, s.a.v.s
Nježnost i otmjenost Allahova Poslanika, s.a.v.s
Uljudnost i stid Allahova Poslanika, s.a.v.s
Hrabrost Allahova Poslanika, s.a.v.s
Blagost Allahova Poslanika, s.a.v.s
Samilost Allahova Poslanika, s.a.v.s
Praštanje Allahova Poslanika, s.a.v.s
Poslanikov, s.a.v.s., odnos prema komšijama
Odnos Allahova Poslanika, s.a.v.s., prema siromasima
Odnos Allahova Poslanika, s.a.v.s., prema slugama i zarobljenicima
Odnos Allahova Poslanika, s.a.v.s., prema ženama
Odnos Allahova Poslanika, s.a.v.s., prema siročadima
Odnos Allahova Poslanika, s.a.v.s., prema životinjama
PRIPREMA SRCA ZA SLIJEĐENJE RESULULLAHA, s.a.v.s
SLIJEDITI RESULULLAHA, s.a.v.s., SA LJUBAVLJU
SRETNO STOLJEĆE: OGLEDALO NJEGOVE LJUBAVI I AHLAKA
PRIMJERI ISKRENE LJUBAVI PREMA RESULULLAHU, s.a.v.s
Ljubav časnih ashaba prema Resulullahu, s.a.v.s
Ljubav prema Resulullahu, s.a.v.s., kod kasnijih generacija
DONOŠENJE SALAVATA NA ALLAHOVA POSLANIKA, s.a.v.s
NAJVEĆA POTREBA: PRIMJERNA LIČNOST
Odgoj koji čovjeka čini čovjekom: Božanski odgoj
Prihvatanje i slijeđenje uzora
Uzor u ličnosti Vjerovjesnika, alejhimus-selam
KOLIKO VOLIMO VJEROVJESNIKA, s.a.v.s.?
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je neprikosnoveni uzor
Onaj koji voli potčinjava se voljenom
Slijeđenje Vjerovjesnika, s.a.v.s., zahtijeva odgoj srca
Vrijednost plemenitog Poslanika, s.a.v.s., i mi
Ispit ljubavi i lijepog ponašanja
Teško je istinski opisati plemenitog Poslanika, s.a.v.s
VELIKA JE ČAST BITI NJEGOV UMMET
***
Uzvišeni Allah na sljedeći način predstavlja našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s.:
„Mi smo te samo kao milost svjetovima poslali!“
(El-Enbija, 107)
***
„O (časni) Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao opominjatelja, da - po Njegovoj dozvoli – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija!“
(El-Ahzab, 45-46)
***
„Vi, uistinu, u Allahovom Poslaniku imate usve-i hasene (savršeni uzor) za one (vjernike) koji se nadaju Allahovoj milosti i nagradi na Ahiretu, i koji mnogo Allaha spominju.“
(El-Ahzab, 21)
***
„(O Moj Poslaniče!) Ti ćeš sigurno nagradu neprekidnu dobiti, jer ti si, zaista, najljepšeg ahlaka.“
(El-Kalem, 3-4)
***
„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne uništavajte svoja djela!“
(Muhammed, 33)
***
„Oni koji se pokoravaju Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i iskrenih, i šehida, i dobrih – saliha, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će to lijepo društvo biti!“
(En-Nisa, 69)
***
„Uistinu, Allah i meleki Njegovi salavat donose na Vjerovjesnika. O vjernici, i vi donosite salavate na njega i sa predanošću mu dostavljajte selame!“
(El-Ahzab, 56)
Neka je beskrajna hvala Uzvišenom Gospodaru, jer nam je ukazao čast da pripadamo ummetu Njegovog voljenog poslanika Muhammeda Mustafe, sallallahu alejhi ve sellem, krune svih Vjerovjesnīkā i Poslanīkā, alejhimus-selam!..
I neka su beskrajni salavati i selami na sunce svih sunaca, našega Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je svojom primjernom ličnošću i svjetlom upute obasjao cijelo čovječanstvo, usmjeravajući ga vječnoj sreći!..
Uzvišeni Allah ga je poslao u vremenu najveće krize koja je ikada pogodila čovječanstvo. U vremenu kada se čovječanstvo gušilo u nepravdi i tmini, On ga je poslao kao milost svim svjetovima / rahmeten lil-alemin. Poslao ga je kao dar svijetu, koji je u surovosti, neznanju, nepokornosti i nemaru bio pretekao i životinje. Bio je to dar poput svijetleće zvijezde koja se rodila na obzorima uzvišenosti.
Dakle, njega je Uzvišeni Allah iz Svoje dobrote poslao kao beskrajnu milost svim živim i neživim stvorenjima; kamenu i zemlji, rijeci i moru, Zemlji i nebesima, vremenu i prostoru, a posebno ljudskom rodu. Učinio ga je sredstvom pomoću kojeg su ljudi pronašli uputu, blagoslov, milost, blagost i spas.
On, s.a.v.s., je tako velika milost da je zbog njegove časti (hurmeta) stvoreno svako stvorenje, dok je vrijednost stvorenja kod Uzvišenog Allaha onolika kolika je njihova ljubav prema njemu.
On je tako velika milost da je svojom blagošću i samilošću obuhvatio cijelo čovječanstvo, pa čak i sva druga stvorenja.
On je tako velika milost da je od Uzvišenog Allaha učinjen izvorom duhovnog života (ab-i hajat) i neizmjernog blagoslova (bereketa) za pameti i srca.
On je tako velika milost da je Časni Kur'an – neprikosnoveni vodič pravome putu i dar ljudskome rodu – došao s njim.
On je tako velika milost da je upravo on najmiliji Milostivom i Samilosnom Allahu, Poslanik kojem je darovao mi'radž.
On je tako velika milost da bi bez njega svi svjetovi postali suhe pustinje.
On je tako velika milost da je početak stvaranja počeo njegovim svjetlom (nurom).
On je tako velika milost da svaka ljepota u bīti predstavlja odraz njegove ljepote. I svaka ljepota je stvorena zbog njega. Na svijetu neće procvjetati nijedan cvijet, a da neće biti odraz ljepote njegova svjetla (nura). Jer, da nije njega, ništa ne bi bilo ni stvoreno. On je ružin pupoljak koji neće uvehnuti, nego je svakoga dana sve svježiji i miriše ljepše. Jer, nn je Božija ruža svjetlosti...
On je tako velika milost da njegovu vrijednost i veličinu opisuje i hvali lično njegov Stvoritelj, Allah Uzvišeni. I to donoseći salavat na njega...
Dakle, svi svjetovi su pronašli istinsku sreću ispod strehe njegova poslanstva milosti... Čovječanstvo, koje se gušilo u moru neznanja i nepokornosti, sa znanjem, spoznajom i istinom koju je on dostavio, raširilo je svoja krila prema nebeskom prostranstvu i počelo udisati svježinu života. Kamene svijesti ljudi u njegovim blagoslovljenim rukama postale su mehke i vitalne. Srca, koja su razorena prljavštinom i hrđom griješenja, očišćena su na njegovom bistrom izvoru. Očišćena su i ispunjena svjetlom - nurom, i kao takva postala mjesto čiste ljubavi.
Naprimjer, Abesinac Vahši je prije islama bio čovjek – čudovište, divljak koji je pio krv. Međutim, kada se predao Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., veličanstvenom odgajanju, postao je ashab čije su oči uvijek plakale. Mnogi ljudi su, također, prije islama bili u kandžama brojnih pokuđenih i ružnih osobina; duhovno mrtvi. Međutim, kada su okusili slast sa izvora Vjerovjesnikove (s.a.v.s.) upute, postigli su trajnu živost i veličinu zbog koje ih oslovljavamo titulom „hazreti“.
Sve ovo ukazuje na činjenicu da je naš plemeniti Vjerovjesnik, s.a.v.s., najveće čudo Allahovog, dž.š., stvaranja. On je to i po svojoj nutrini i po vanjštini. On je najpotpuniji, najodlikovaniji i najdraži Uzvišenome Allahu. U ljudskoj povijesti bilo je mnogo istinskih Allahovih dobrih, čistih i mudrih robova, kao i pravednih vladara. Međutim, sve njihove vrijednosti su samo jedan mali odraz njegove (s.a.v.s.) vrijednosti. Sve njihove vrline, pohvalne osobine i osobenosti su samo jedan mali dio njegovog (s.a.v.s.) savršenstva; jedna zraka njegova sunca. Jer, on je svim svjetovima milost, dobrota i dar Uzvišenog Stvoritelja.
Dakle, put kojim se može približiti Uzvišenome Allahu i steći Njegovo zadovoljstvo je put slijeđenja Njegova Miljenika (s.a.v.s.) – put ljubavi prema njemu. Na tu realnu činjenicu Uzvišeni Allah nam ukazuje u sljedećim ajetima:
“Reci (Moj Poslaniče!): ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran, 31)
„Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa, Mi te (Poslaniče!) nismo poslali da im čuvar budeš.“ (En-Nisa, 80)
Eto, dakle, to je istina prema kojoj nijedan mu'min ne može ostati ravnodušan. Navedeni ajeti stavljaju akcenat na činjenici da je slijeđenje Allahova Poslanika, s.a.v.s., osnovni pokazatelj ljubavi prema Allahu Uzvišenom. Slijeđenje Poslanika, s.a.v.s., je, ustvari, izražavanje privrženosti njemu i njegovom putu. U protivnom, „īmān“(vjerovanje) se ne smatra īmānom.
Dakle, nijedan rob ne može steći Božiju naklonost i zadovoljstvo na neki drugi način. A onaj ko ne postigne Božiju naklonost, sav njegov trud i djela su uzaludni.
Zbog svega toga moramo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., smjestiti u središte našeg srca i života. Njegova neprikosnovena ličnost mora biti uzor u našem životu, kako bi oplemenili svoju ćud i izgradili lijep moral.
Naravno, za to je potrebno pobliže upoznati plemenitog Poslanika, s.a.v.s., razumjeti ga i spoznati... Upoznati i najsitnije detalje koji se odnose na njega... Sve do načina na koji je disao... I sve dok puls našega srca ne bude usklađen sa otkucajima njegova srca... Kao što su ga upoznali časni ashabi (r. anhum)... Ili kao pravi zaljubljenici u njega, čija srca izgaraju iz ljubavi prema njemu...
Ali, ako slabići poput nas nisu u stanju da ga u toj mjeri upoznaju, u tom slučaju velika je sreća biti od onih koji se trude da slijede njegov put i nastoje da ga bolje upoznaju. Jer, ako od njegove jedinstvene ličnosti usvojimo barem jedan mali dio vrijednosti, to će biti dovoljno za stjecanje naše vječne sreće.
Ovo skromno djelo, iako nesavršeno i manjkavo, usudili smo se napisati s ciljem da se objelodani i pobliže upozna Vjerovjesnikova, s.a.v.s., veličanstvena ličnost. Ono je rezime naših prethodnih djela u kojima smo nastojali opisati jedinstvenu ličnost našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s.
Možda naše riječi nisu dostojne njegove veličine, međutim, mi osjećamo potrebu da riječima i djelima izrazimo zahvalnost na Božijem daru kojim smo darovani. Naša najveća obaveza je da, u skladu sa svojim mogućnostima, budemo most preko kojeg će se upoznati i afirmirati vrijednost plemenitog Poslanika, s.a.v.s., poslanog kao milost, sreća i spas svim svjetovima. To nam je obaveza i u ovom burnom vremenu pred Smak svijeta, kada se svijet sve više guši u krizama najvećih razmjera. Dužnost nam je da, u skladu sa svojim govornim sposobnostima, na najljepši način kazujemo o Božijem najvećem i najsavršenijem djelu stvaranja, plemenitom poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s. Pored toga, za nas je najveća čast to što nam je omogućeno da ga predstavljamo svojom riječju i djelom...
Molim Allaha Uzvišenog da nam podari one vrijednosti kojima je odlikovao Svog Poslanika, s.a.v.s., ličnost kojoj nema premca! I da naša srca učini dvorcem ispunjenim ljubavlju prema njemu! I da nas učini uspješnim na ispitu bogobojaznosti koji se odnosi na slijeđenje i pokornost Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. I molimo Ga da nas učini od onih koje voli i kojima je zadovoljan!
Āmīn!...1
Muhammed Mustafa, s.a.v.s. LIČNOST BEZ PREMCA
Povijest i kalendar vjerovjesništva počeli su stvaranjem prvog čovjeka, Adema, a.s., kome je darovano svjetlo „Nūr-i Muhammeda (s.a.v.s.)“. Muhammedovim, s.a.v.s., dolaskom na ovaj svijet, u svojstvu posljednjeg Allahovog Poslanika i Vjerovijesnika, stranice povijesti i kalendara vjerovjesništva su zatvorene.
Naime, njegov veličanstveni nur je do njegovog oca Abdullaha došao preko najčistije i najplemenitije loze. Sa Abdullahovog čela taj nur je prešao na Aminu, sretnu majku Prvaka svih svjetova, s.a.v.s., onda kada ga je zanijela. Tako je nur predat njegovom istinskom posjedniku.
Kosmos je upotpunjen sa nurom Resulullaha, s.a.v.s., prvaka svih svjetova. Zbog toga na hiljade ukrasa i kretanja u kosmosu podsjećaju na njegov nur i osmijeh. Zbog njegovog udjela u zemlji od koje je stvoren Adem, a.s., Allah Uzvišeni je primio Ademovo pokajanje. Baš kao što se navodi u hadis-i šerifu:
„Kada je Adem, a.s., počinio grešku radi koje je izveden iz Dženneta, shvatio je što je učinio, pa je rekao:
-Gospodaru moj, molim Te da mi oprostiš zbog Muhammedova ugleda kod Tebe!
-O Ademe – rekao je Allah Uzvišeni – otkuda znaš za Muhammeda kojega još nisam ni stvorio?
-Gospodaru moj, kada Si me stvorio i udahnuo mi dušu, podigao sam glavu i vidio na stubovima Arša gdje piše: 'La ilahe illallah, Muhammedu'r-Resulullah'. Shvatio sam da uz Tvoje uzvišeno ime može stajati samo ime Tebi najdražeg stvorenja.
Na to je Uzvišeni Allah rekao:
-Istinu si rekao Ademe! On Mi je, uistinu, najdraži od svih stvorenja. Budući da si u dovi molio njegovim ugledom kod Mene, Ja Sam ti oprostio. Da nije Muhammeda, ni tebe ne bih stvorio!“2
Dakle, hazreti Adem, a.s., je u svojoj dovi molio Uzvišenog Allaha Resulullahovim, s.a.v.s., ugledom koji uživa kod Njega Uzvišenog. Na taj način je postao dostojan Božijeg oprosta.
Kada je Ibrahim, a.s., bačen u vatru, Resulullah, s.a.v.s., se nalazio u njegovoj kičmi, pa je vatra postala hladna i prijatna za Ibrahima, a.s. Kada je Resulullahov, s.a.v.s., veličanstveni biser smješten u Ismailovu, a.s., školjku, radi njegova ugleda kod Allaha sa Neba je došao kurban kao zamjena za Ismaila, a.s.
Kao što vidite, i Vjerovjesnici, alejhimus-selam, su njegovim ugledom postigli Božiju milost. Štaviše, neki od njih su žarko željeli da budu od njegova ummeta kako bi postigli blagoslov u slijeđenju Najodabranijeg, Mustafe, s.a.v.s. Od njih je bio i Musa, a.s.
Katade ibn Nu'man, r.a., prenosi da je hazreti Musa, a.s., rekao:
-Gospodaru moj, u Levhama,3 koje Si mi objavio, vidio sam da se spominje najbolji ummet koji će se ikada pojaviti: naređivati će dobro i odvraćati od zla. Allahu moj, molim Te da taj ummet učiniš mojim ummetom!
-To je Ahmedov ummet! – rekao je Allah Uzvišeni.
-Gospodaru moj! – rekao je Musa, a.s. – U Levhama sam vidio da se spominje ummet koji će posljednji doći na Ovaj svijet, a prvi će ući u Džennet. Učini da to bude moj ummet!
-To je Ahmedov ummet! – rekao je Allah Uzvišeni.
-Gospodaru moj! – ponovo je rekao Musa, a.s. – U Levhama sam vidio da se spominje jedan ummet koji će objavljenu Knjigu čuvati u svojim prsima i učiti je napamet, dok su prijašnji ummeti učili svoje Knjige gledajući, pa kada bi ih izgubili – ne bi se sjećali onoga što je bilo u njima. Ti ćeš, uistinu, tom ummetu dati posebnu snagu pamćenja i čuvanja koju nisi dao nijednom ummetu prije njih. Allahu moj, učini da to bude moj ummet!
-To je Ahmedov ummet! – rekao je Allah Uzvišeni.
-Gospodaru moj! – rekao je Musa, a.s. – U Levhama se spominje ummet koji će vjerovati u svoju Knjigu i Knjige koje su objavljene prije njih, i koji će se boriti protiv svake vrste zablude jednookog i lažljivog Dedžala. Molim Te, učini da to bude moj ummet!
-To je Ahmedov ummet! – rekao je Allah Uzvišeni.
-Gospodaru moj! – rekao je Musa, a.s. – U Levhama se spominje ummet čiji će svaki sljedbenik imati nagradu za dobro djelo koje je naumio uraditi, pa makar ga i ne uradio, a ako ga uradi – bit će mu upisana nagrada kao da je uradio 10 dobrih djela, pa sve do 700. Molim Te, učini da to bude moj ummet!
-To je Ahmedov ummet! – rekao je Allah Uzvišeni.
Na to je Musa, a.s., ostavio Levhe po strani i zamolio:
-Allahu moj, učini i mene od Ahmedovog ummmeta !“4
Blagoslovljene iskre upute Vjerovjesnikā, alejhimus-selam, od kojih svaki predstavlja po jednu svijetlu kariku u lancu vjerovjesništva, najavljivale su dolazak Muhammeda Mustafe, s.a.v.s., milosti svim svjetovima...
Na kraju, očekivani nur se pojavio 571. godine po miladu, 12. rebi'ul-evvela, u ponedjeljak ujutro, pred samo rađanje sunca. Došao je na ovaj svijet kao dijete Abdullaha i Amine, i svojim dolaskom počastio svako vrijeme i mjesto.
Njegovim dolaskom Allahova milost se spustila na cijeli svijet. Jutra i večeri su promijenili boje. Osjećanja su produbljena. Riječi, govor i misli su postale neizmjerne; sve je poprimilo novo značenje i ljepotu. Kipovi su poljuljani i strmoglavljeni na zemlju. Stubovi perzijskih dvoraca i tornjevi u Medainu sāmi su se srušili. Jezero „Save“ presušilo je kao močvara nepravde. Srca su se ispunila nadom i blagoslovom. Blagoslov (bereket) ispunio je cijeli kosmos; svako vrijeme i prostor.
Da plemeniti Poslanik, s.a.v.s., kod koga su sakupljene sve ljudske vrline i vrijednosti, nije došao na ovaj svijet, čovječanstvo bi do Kijametskoga dana ostalo u tmini nasilja i divljaštva; potlačeni bi robovali svojim gospodarima; ravnoteža bi ostala narušena; ovosvjetska vlast bi pripadala silnicima i moćnicima... Sve to se može izreći jezikom pjesnika koji je rekao:
Ja Resulallah, da ti nisi došao na ovaj svijet,
Ruže ne bi cvjetale i ne bi se čuo slavuja poj,
Ademu bi ostala nepoznata imena stvari,
Postojanje bi bilo besmisleno, u tugu umotano!...
Hazreti Mevlana, kuddise sirruhu, jedan od velikih Allahovih, dž.š., prijateljā, cijeli život je proveo u borbi protiv zla i nepravde, podnoseći nedaće koje se ne mogu lahko opisati. U svojim stihovima on nam ukazuje na potrebu zahvalnosti Resulullahu, s.a.v.s., koji je dokinuo zulum i obožavanje kipova. On kaže:
O čovječe, koji si danas počašćen islamom! Da nije bilo Ahmedove, s.a.v.s., borbe i truda kojim je porušio kipove, sada bi ih i ti obožavao kao što su to činili tvoji preci!“
***
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je došao iz naroda koji je bio u mraku neznanja i daleko od civilizacije. Pored toga, on je bio ummijj (nije znao ni čitati ni pisati), ali je došao sa takvim znanjem i mudrošću koja je zapanjila i učinila nemoćnim njegove savremenike. To je bila mu'džiza (nadnaravnost) koju nije posjedovao niko prije njega i koju neće posjedovati niko poslije njega do Kijametskoga dana. Ta mu'džiza je Kur'an Časni. Knjiga koja govori o onome što je bilo u prošlosti i onome što će dogoditi u budućnosti; koja sadrži znanje o materijalnom i duhovnom; koja je odgovor na sve..., i kojoj niko u periodu od 1400 godina nije proturječio svojim otkrićima i pronalascima. Naime, to nije slučaj sa drugim knjigama. Čak i najčuvenije enciklopedije svijeta, gotovo svake godine izdaju nova izdanja u kojima koriguju i vrše izmjene novih ili starih saznanja.
Naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., bio je siroče i pismoneuk. Nije učio od ljudi, ali je došao sa potpunim znanjem koje predstavlja spas za cijelo čovječanstvo. On je uzeo znanje od Stvoritelja svjetova, u njegovom mektebu. Došao je ljudima kao Njegov Poslanik sa znanjem o neviđenom i nedokučivom (gajb).
Musa, a.s., je ljudima donio neke zakone. Davud (a.s.) je postao poznat po svojoj dovi i munadžātu sa Allahom Uzvišenim. Īsā, a.s., je došao da pouči ljude lijepome vladanju i skromnosti. Međutim, naš plemeniti Poslanik, Muhammed Mustafa, s.a.v.s., dostavio je ljudima sve ono što su donosili Poslanici prije njega: uspostavio je Božije zakone na Zemlji, poučio je ljude čišćenju duše i robovanju Allahu čistim srcem, poučio ih je i besprimjerno im pokazao najviši stepen morala i lijepog vladanja, a u oporuci im je savjetovao da budu oprezni naspram lažljivog i prolaznog dunjaluka... Ukratko, objedinio je sve ono što su posjedovali Poslanici prije njega. Kod njega su objedinjeni plemićko porijeklo i vladanje, kao i sreća ljepote i savršenstva...
Četrdeset godina je živio u neznabožačkom društvu. Njegov narod nije mogao ni naslutiti kakve će ljepote doći s njim. Ono što im je trebao dostaviti bilo je nepoznato. Nisu ga poznali kao govornika, državnika ili lidera. Nije bio poznat ni kao vojskovođa, pa čak ni kao vojnik.
Međutim, kada je ušao u četrdesetu godinu života, za cijelo čovječanstvo je nastupio trenutak najvećeg preporoda.
Prije poslanstva od njega niko nije slušao priče o drevnim narodima i njihovim poslanicima; nisu ga čuli da govori o smaku svijeta i polaganju računa; nisu slušali o Džennetu i Džehennemu. Bio je povučen u svojoj porodici, ali daleko poznat po svom lijepom odgoju i vladanju. Međutim, kada se iz pećine Hira vratio sa Božijom poslanicom, njegov život se u cijelovitosti promijenio.
Kada je počeo sa pozivanjem u Vjeru, cijeli arapski poluotok je postao zapanjen i preplašen. Njegov čudesni govor ih je zadivio i očarao. Kada im je dostavio Govor Stvoritelja svjetova, sva njihova poezija, književnost, rječitost i govorništvo postali su ništavni. Poslije toga se više nisu natjecali u poeziji i govorništvu, niti su vješali najbolje stihove na zid Ka'be. Višestoljetna tradicija Arapa odjednom je postala dio povijesti. Tu činjenicu najbolje ilustruje sljedeći događaj:
Kada je sestra čuvenog pjesnika Imru'l-Kajsa, koja je veoma dobro poznavala arapsku poeziju, čula Kur'anske ajete:
„I bī rečeno: 'O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o Nebo, prestani!' I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na (planini) El-Džudi, i bi rečeno: 'Daleko nek je narod nevjernički!'“ (Hud, 44) rekla je:
„Više niko nema šta reći! Čak i poezija moga brata više nije za pohvalu.“ Potom je otišla u Harem Ka'be i sa njenoga zida skinula kasidu svoga brata Imru'l-Kajsa, koja bila je postavljena u zaglavlju ostalih kasida. Potom je skinula i ostale kaside koje su također bile obješene na zid Ka'be, ali manje vrijedne od kaside njenoga brata.5
Resulullah, s.a.v.s., je lično poučio cijelo čovječanstvo i dokazao da je Poslanik Istinitog Boga. Postavio je savršene principe pristupa čovjeku i prirodi, dostavivši najpotpunija znanja u domenu socijalnog, kulturnog, ekonomskog, upravnog, međunarodnog i dr. poretka. Čak i najbolji naučnici do tih znanja dolaze tek nakon dugog i mukotrpnog istraživanja čovjeka i prirode koja ga okružuje. Čovječanstvo će razvojem teoretskih i praktičnih znanja na kraju shvatiti istinsku vrijednost Muhammeda, s.a.v.s.
Ovaj plemeniti Poslanik, s.a.v.s., nikada prije nije uzeo sablju u ruku, nije podučavan vojnim disciplinama i nikada nije direktno učestvovao u ratu, osim kao posmatrač. Međutim, morao je proći kroz teške bitke u borbi za „tevhid“ i pravdu, iako je njegova blagost, nježnost i milostivost obuhvata cijelo čovječanstvo. U svojoj borbi je pokazao vojničku hrabrost i zapovjedničku pronicljivost.
Išao je od vrata do vrata dostavljajući ljudima Allahovu vjeru. Međutim, nesretnici koji su bez imalo ustručavanja zatvorili vrata pred suncem upute, odabrali su da vječno ostanu u mraku zablude. Neki od njih su čak bili i grubi prema njemu, jer su njihova srca bila tvrda. Ali on nije bio tužan zbog njihovih uvreda i pogrda koje su mu upućivali, nego zbog nemara i neznanja u koje su bili utonuli.
Takvima je govorio:
„Ja od vas ne tražim za ovo (pozivanje) nikakvu nagradu!..“ (Sad, 86), ukazujući time da je njegov jedini cilj Allahovo zadovoljstvo.
Za devet godina islam se raširio u cijeloj Arabiji. Njegova vojska je gotovo uvijek bila tri puta malobrojnija od neprijateljske, ali je bila pobjedonosna. U njegovim svim pohodima i bitkama na obje strane je bio minimalan broj ljudskih žrtava... U tim pohodima Allah mu je pružio nadnaravan uspjeh, jer je neuke, nedisciplinovane i zaostale ljude duhovno odgojio i preporodio. Poslije njega su časni ashabi nastavili širiti Allahovu vjeru i u svojim pohodima uspjeli poraziti dvije najjače i najdominantnije države toga vremena, Rimsko i Perzijsko carstvo.
Iako su društvene i socijalne prilike toga vremena bile usmjerene protiv njegove misije, plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je izveo najveću revoluciju u povijesti čovječanstva; iskorijenio je silnike i nepravdu, a obveselio potlačene i uspostavio pravdu. Njegove blagoslovljene ruke postale su češalj za kosu sirotinje i jetima, a njegovo svjetlo nade – spas za tužna srca.
Čuveni pjesnik, Mehmed Akif, o tome je veoma lijepo izrekao sljedeće stihove:
Za tili čas je odrastao kao siroče, i gle, dođe u četerestu,
Krvave ruke i noge ljudi s njim pronađoše čistu vodu!
Prijatnim miomirisom cijelo čovječanstvo je spasio Ma'sum (Bezgriješni),
I samo jednim napadom srušio je dvorce Kisre i Kajsera!
Jedino pravo nemoćnih bijaše potlačenost, ali oni oživješe,
Ni sanjao niko nije da će nasilje prestati, ali nestade!
Svim svjetovima milost je postao, kao i njegov jasni Šeriat,
Svojim krilima prekrio je domovinu napaćenih koji traže pravdu.
Sve što postoji na ovome svijetu dar je zbog njegove časti,
Njegovi dužnici su svi narodi i svaki čovjek.
Tom Ma'sumu (čistom od grijeha) dužnik je čovječanstvo..
Gospodaru naš, sa ovim tvrdnjama nas proživi na Danu proživljenja!...
Vrline Prvaka svih vjerovjesnika, Muhammeda Mustafe, s.a.v.s., predstavljaju prostrano i duboko more, dok su vrline ostalih vjerovjesnika (alejhimus-selam) poput pritoka tog mora. On je posjedovao savršene odlike, najljepši ahlak i najbrojnije vrline, i kao takav postao tadž svih vjerovjesnika, kojih je bilo 124 hiljade. On je primjer ličnosti koja je objedinila sve postojeće vrijednosti čovječanstva koje su akumulirane do njegovog vremena, ali i ličnost koja je uzor svim ljudima i u svim mogućim situacijama do Sudnjega dana.
Na kraju, plemeniti Poslanik, s.a.v.s., lično nam ukazuje na svoj veličanstveni odgoj i vladanje:
„Poslan sam da upotpunim lijep odgoj i vladanje (ahlak)!“ (Muvetta, Husnu'l-huluk, 8)
On, s.a.v.s., iza sebe nije ostavio imetak koji ima ovosvjetsku vrijednost, nego je u cijelom svijetu u naslijeđe ostavio potpuno znanje, veličanstveni ahlak i pohvalni moral, kao najvrjednije nasljedstvo.
USVET'U-L-HASENE /NAJLJEPŠI UZOR
Naš plemeniti Poslanik, Muhammed Mustafa, s.a.v.s., u povijesti je jedini poslanik i čovjek čiji je život zajedno sa najsitnijim detaljima zabilježen, zapamćen i prenošen stoljećima. Kada je riječ o ostalim Poslanicima, do nas je o njima preneseno sasvim malo vijesti, premda su i oni bili uzor cijelom čovječansvu u pogledu lijepog ahlaka i pozivanja Istini i dobročinstvu. Međutim, kada je riječ o našem plemenitom Poslaniku, s.a.v.s., poslanom u Ahir zemanu, od njega su prenesena i zabilježena sva njegova djelovanja, riječi i postupci, od onih najjednostavnijih pa sve do onih najvažnijih. Njega su svakoga časa pratili u stopu i bilježili njegove postupke, sačinivši tako najčasnije remek djelo u povijesti čovječanstva. Sve to će, uz Allahovu pomoć, biti prenošeno do Kijametskog dana i dostavljeno posljednjim generacijama ljudi.
Da bi se sačuvali od raznih smutnji i životnih iskušenja, nedaća i neugodnosti, dužni smo usvojiti lijepe moralne osobine kao što su: zahvalnost (šukr), oslanjanje na Allaha (tevekkul), zadovoljstvo odredbom (kaderom), strpljivost na iskušenjima, požrtvovanost u činjenju dobrih djela, hrabrost, zadovoljstvo onim što posjedujemo (kana'at), velikodušnost, samopouzdanje, darežljivost, skromnost i dr. U svemu tome jedinstveni primjer i uzor ljudima je naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., kojeg je Uzvišeni Allah poslao kao dar cijelom čovječanstvu. On je svojim primjernim načinom življenja najpotpuniji, najljubazniji, najplemenitiji i najdjelotvorniji odgajatelj.
Život plemenitog Poslanika, s.a.v.s., je uzor življenja za sve generacije do Sudnjega dana. Uzvišeni Allah u Kur'anu Časnom za njega kaže:
„(O Moj Poslaniče!) Ti ćeš sigurno nagradu neprekidnu dobiti, jer ti si, zaista najljepše ćudi!“ (El-Kalem, 3-4)
Blagoslovljeni život i djelo plemenitog Poslanika, s.a.v.s., predstavljaju vrhunac ljudskog morala i primjereni su čovjeku. Svoju misiju odgoja i upućivanja na pravi put lično je afirmirao među ljudima kao izvanredni vjerovjesnik i kao neprikosnoveni uzor. Uzvišeni Allah u Kur'anu ga predstavlja kao „esvetu'l-hasene“, tj. savršenu ličnost za uzor svim ljudima.
U ajet-i kerimu stoji:
„Vi, uistinu, u Allahovom Poslaniku imate usvetu'l-hasene (savršeni uzor) za one (vjernike) koji se nadaju Allahovoj milosti i nagradi na Ahiretu, i koji mnogo Allaha spominju.“(El-Ahzab, 21)
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je u svakoj životnoj situaciji i u svakome pogledu demonstrirao ljepotu i savršenost ličnosti. Sve lijepe osobine, bilo u privatnom ili javnom životu, pripadaju njemu. Zato svaki čovjek može u njegovom časnom životu i sunnetu pronaći najljepši i najidealniji primjer za slijeđenje.
On je uzor u vjeri; onima koji su na vlasti; onima koji su ušli u vrt božanske ljubavi; onima koji su obasuti blagodatima svoga Gospodara – uzor je u skromnosti i zahvalnosti; onima koji se nađu u teškoj situaciji – uzor je u strpljivosti i predanosti; onima koji su postali bogati – uzor je u darežljivosti i neovisnosti. On je, također, uzor u nježnosti prema porodici; u samilosti prema nemoćnim, siromašnim i obespravljenim; u opraštanju i prihvatanju isprike silnika i nepravednih.
Ako si onaj kome je dato bogatsvo i imetak, razmisli o skromnosti i darežljivosti plemenitog Poslanika, s.a.v.s., koji je potčinio cijelu Arabiju i kome su se predali velikaši među Arapima!
Ukoliko si od onih koji su slabi, uzmi pouku iz života plemenitog Poslanika, s.a.v.s., dok je bio potlačen od strane mekkanskih mušrika i silnika!
Ako si pobjedonosni osvajač, uzmi pouku iz hrabrosti i poniznosti plemenitog Poslanika, s.a.v.s., koji je porazio neprijatelje na Bedru i Hunejnu!
Neka nas Allah sačuva od toga, ali ako jednoga dana budeš poražen, sjeti se plemenitog Poslanika, s.a.v.s., mutevekkila, koji je na Uhudu sa strpljivošću i hrabrošću obilazio svoje ranjene ashabe i posmatrao one koji su pali kao šehidi!
Ako si učitelj koji druge podučava, razmisli o plemenitom Poslaniku, s.a.v.s., koji je u svom mesdžidu podučavao ashabe sa sofa, napajajući ih suptilnim, delikatnim i ispravnim znanjima!
Ako si učenik koji traži znanje, zamisli kako je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., sa edebom, pažnjom i željom sjedio pred Džibrili-Eminom!
Ako si savjetodavac ili povjerljivi muršid, poslušaj sluhom srca nježni glas plemenitog Poslanika, s.a.v.s., koji je u Mesdžidi Nebeviju od srca i sa mudrošću upućivao svoje ashabe!
Ako si od onih koji brane istinu i dostavljaju je ljudima, i ako želiš da to radiš odvažno, ali u tom poslu ne budeš imao pomagača, prouči život plemenitog Poslanika, s.a.v.s., koji je u Mekki dostavljao istinu silnicima i pozivao ih pravome putu, premda je bio lišen bilo čije pomoći!
Ako si savladao neprijatelja, potrao laž i objelodanio istinu, zamisli pred očima plemenitog Poslanika, s.a.v.s., koji je na dan osvojenja Mekke ušao u sveti grad kao pobjedonosni komandant, ali sa velikom poniznošću. Jašući na devi izgledao je kao da čini sedždu zahvalnosti.
Ako si zemljoradnik i ako želiš da svoje poslove urediš, u tome se ugledaj na oštroumnost plemenitog Poslanika, s.a.v.s., koji je, nakon što je postao vlasnik polja Benu Nadira, Hajbera i Fedeka, unaprijedio proizvodnju i postavio odgovorne ljude za upravitelje posjeda!
Ako si neko ko nema nikoga svoga, razmisli o Abdullahovom i Amininom dragom siročetu, jedinstvenom Ma'sumu (čistom od grijeha), jetimu svijetloga lica!
Ako si odrastao mladić, pažljivo pogledaj kakva je bila mladost budućeg Vjerovjesnika koji je u Mekki čuvao Ebu Talibova stada!
Ako si trgovac koji putuje po svijetu, nastoj da budeš poput Prvaka svih karavana, plemenitog Poslanika, s.a.v.s., koji je putovao do Jemena i Šama!
Ako si sudija ili onaj koji dijeli pravdu, razmisli o pravednosti i pronicljivosti plemenitog Poslanika, s.a.v.s., kada je po pitanju „Hadžeru'l-esveda“ donio pravednu presudu između velikana Mekke i time spriječio krvoproliće!
I još jednom baci pogled natrag u povijest i pogledaj plemenitog Poslanika, s.a.v.s., kako sjedi u svom mesdžidu zajedno sa siromahom i bogatim, ne praveći nikakve razlike među njima i donoseći pravedan sud!
Ako si suprug, pažljivo prouči kakvo je bilo vladanje hazreti Hatidžinog i hazreti Aišinog supruga, i obrati pažnju na njegova duboka osjećanja i blagost u porodici!
Ukoliko si otac i imaš djecu, saznaj kako je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., postupao prema svojoj kćeri, Fatimet'u-Zehri, i unucima, hazreti Hasanu i Husejinu!
Ma kakve osobine posjedovao i u kakvom god stanju se nalazio, saznat ćeš da je plemeniti Poslanik, Muhammed Mustafa, s.a.v.s., u svakoj situaciji i svakom vremenu savršeni vodič i najljepši uzor!...
On je takav vodič da primjenom njegovog sunneta možeš popraviti sve svoje pogreške... Slijeđenjem njegovog sunneta polučit ćeš uspjeh u poslovima koje nisi bio u stanju raditi i urediti svoj život... Posredstvom njegove upute i svjetla spasit ćeš se svakog životnog hendikepa i pronaći istinsku sreću!..
Uistinu, svijet njegova srca je mjesto ljepotā većih od džennetskih bašči koje su ukrašene mirisnim ružama izvanredne ljepote.
Dakle, naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je savršen uzor čak i za one koji su na suprotnim položajima u društvu. Naprimjer, život jednog osuđenika ne može biti uzor sudiji, a život sudije ne može biti uzor osuđeniku. Isto tako, ni život jednog siromaha koji se cijelo vrijeme bori sa neimaštinom i traži rješenje kako da prehrani sebe i svoju porodicu, ne može biti uzor jednom bogatašu koji pliva u svome imetku. Međutim, život našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s., uzor je svima. To je zbog činjenice što mu je Uzvišeni Allah dao da osjeti bespomoćnost u društvu, tako što ga je učinio „jetimom“ (bez oca i majke), a potom mu je omogućio i druge položaje u društvu, sve dok ga nije uzdigao na položaj predsjednika države i najviši stepen, stepen vjerovjesništva.
Naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je tokom cijeloga života prolazio kroz etape plime i oseke života, ali je u svakoj situaciji pokazao primjerno vladanje. Zbog toga je njegov cijeli život potpuno savršeni uzor ljudima, bez obzira o kojoj se etapi njegova života radilo. Svako je dužan da u skladu sa svojim mogućnostima slijedi plemenitog Poslanika, s.a.v.s., u njegovim postupcima i vladanju.
Na kraju, on je savršenstvo Božijeg stvaranja. Najljepši je uzor za one koji su na visokom, ali i one koji su na niskom položaju u društvu. Najljepši je uzor za sve ljude bez obzira na njihovu profesiju, zanimanje ili temperament. Za vjernike on predstavlja ličnost bez premca i neprikosnoveni uzor u svakom postupku i djelu.
***
Svi ljudi koji čovječanstvu ukazuju na put spasa i koji za sebe tvrde da su primjereni vodiči na tom putu, a pogotovo filozofi koji pokušavaju da u svaku stvar proniknu svojim nemoćnim razumom, posjeduju nedostatan svjetonazor i rješenja za čovjekovu sreću. Naime, ispravan svjetonazor i rješenja mogu ponuditi samo vjerovjesnici (alejhimus-selam) i njihovi nasljednici, koji ih slijede na njihovom putu. To je zbog činjenice što se vjerovjesnici oslanjaju na Božiju Objavu i što su došli da čovječanstvu budu vodiči na pravom putu, potvrđujući međusobnu ispravnost. Svi oni su od Allaha Uzvišenog svijetu dostavljali Njegove propise i poučavali istini. Svi oni su govorili: „Allah ovako kazuje!“
Međutim, kada je riječ o filozofima koji nastoje da budu vodiči ljudima u pogledu spoznavanja istine, budući da su lišeni Božije potpore i slijede strasti svoje duše, svojim nedostatnim razumom zaključuju i govore: „Po mom mišljenju je ovako!...“ Kao posljedica toga oni su uvijek u međusobnoj kontradiktornosti i pobijaju mišljenja jedni drugih, te zbog toga nisu u stanju da sāmi pronađu istinu i pravi put, a kamo li da ih drugima ponude.
Naprimjer, Aristotel je ustanovio neke temelje filozofije morala, ali budući da je bio uskraćen Objave, svako ko je vjerovao u njegovu filozofiju i primjenio je u svome životu nije pronašao sreću. Naime, to je zbog činjenice što filozofi nisu stavili akcenat na čišćenju srca i odgoju duše i što njihovi stavovi i mišljenja nisu potpomognuta izvornošću Objave.
Ukoliko intelektualne sposobnosti i emotivna stremljenja čovjeka ne budu korištena i usmjerena u skladu s Objavom, one mu ne mogu donijeti ništa drugo osim propasti. Jedina mogućnost spasa leži u prihvatanju čvrstog užeta (hablu'l-metin) koje je čovječanstvu pružio posljednji Božiji poslanik, Muhammed, s.a.v.s., a to je Kur'an Časni. Kur'anska metodologija intelektualnog i duhovnog odgoja u praktičnom smislu se manifestuje upravo preko plemenitog Poslanika, s.a.v.s., odnosno, njegovog svjetonazora, poimanja i načina življenja u svakom domenu života. Prema tome, da bi čovjek mogao ostvariti cilj radi kojeg je stvoren, za vodilju mora prihvatiti dva svjetla: Kur'an Časni i Sunnet plemenitog Poslanika, s.a.v.s.
Kur'an i Sunnet su recept za postizanje sreće i na Dunjaluku i na Ahiretu. Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je nama, svome ummetu, ostavio upravo ta dva svjetla kao dvije velike vodilje.
S druge strane, prije nego je dobio poslanicu, bio je omiljen i prihvaćen od svijeta, tako da je cijelo društvo bilo primorano da mu se obraća riječima: „Ti si povjerljivi (el-Emin) i iskreni (es-Sadik)!“ Nakon što je postigao takvo povjerenje i savršenost u zajednici, Uzvišeni Allah mu je dostavio Svoju poslanicu.
Dakle, svijet je znao za njegov moral, dobrotu i ispravnost još prije poslanstva. Bio je omiljen i voljen. Njegov narod, koji mu je dao titulu „el-Emin“ (povjerljivi, pouzdani), bez pogovora je prihvatio njegovu presudu po pitanju postavljanja „Hadžeru'l-esveda“, kada su obnavljali Ka'bu.
To, naravno, ukazuje na činjenicu da je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., uvijek bio istinoljubiv i iskren. To vidimo i u slučaju kada je Ebu Sufjan, tada još nevjernik i neprijatelj Allahova Poslanika, s.a.v.s., došao kod Herakla – imperatora Bizansa, i kada ga je ovaj upitao: „Događa li se da on (tj. Poslanik, s.a.v.s.) ne ispuni ono što obeća?“ Ebu Sufjan nije mogao prešutjeti istinu, nego je odgovorio: „Ne, on uvijek ispuni sve što obeća!“ (Buhari, Bed'u'l-vahj, 6, Salah, 1, Sadakat, 28; Muslim, Džihad, 74)
To vidimo i u slučaju kada su Ebu Džehl i njegovi drugovi, ljuti neprijatelji plemenitog Poslanika, s.a.v.s., rekli:
- Muhammede, tako nam Allaha, mi tebe ne smatramo lažljivcem, ali poričemo ono s čime si došao!
Vidimo da su predislamski Arapi, unatoč tome što su bili neznalice, imali potpuno povjerenje u plemenitog Poslanika, s.a.v.s. Nakon što su mu saopćili da ga ne smatraju lažljivcem, Uzvišeni Allah je objavio sljedeći ajeti kerim:
„Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poriču Allahove ajete.“ (El-En'am, 33)6
Dakle, čak i najveći neprijatelji našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s., u podsvijesti su ga prihvatali kao istinoljubivog i istinitog Vjesnika, a.s., ali zbog svog egoizma su zanijekali istinitost Objave koja mu dolazi.
Upravo su ga oni, mušrici, nazvali „Muhammedu'l-Emin“ (onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni i mirni svi ljudi). Tu osobinu Sultana svih svjetova vidimo i u sljedećem događaju:
U toku pohoda na Hajber, iz židovskih redova jedan čobanin je došao kod plemenitog Poslanika, s.a.v.s. Nakon što je porazgovarao s njim, čobanin je prihvatio islam i zatražio od Poslanika, s.a.v.s., da učestvuje zajedno s njima u pohodu. Međutim, naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., mu je naredio da prvo vrati ovce njihovim vlasnicima, pa tek onda da im se priključi.7 Postupio je tako u trenutku u kojem su muslimani imali veoma malo hrane i u vremenu u kojem se pohod oduljio...
Nema sumnje da takva naredba, pored teške situacije u kojoj su se nalazili, ukazuje na njegovu besprijekornu povjerljivost i poslovičnu odgovornost.
Stepen njegove povjerljivosti i veličanstvene osobenosti vidimo i u slučaju Mi'radža, kada su neki ljudi počeli sumnjati, na što je Ebu Bekr, r.a., rekao: „Ako je on tako rekao, onda je to istina!“
Pravednost, samilost i velikodušnost našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s., predstavljaju jedinstven primjer cijelom svijetu, sve do Sudnjega dana. Oko koje vidi njegovo besprimjerno svjetlo ne može ga svjesno negirati. Čak i oni koji nisu prihvatili islam odali su priznanje njegovim vrijednostima i uspjehu. Jedan od njih, Thomas Carlye, rekao je: „Njegovo rođenje predstavlja svjetlo koje potire tamu!“
U poznatoj enciklopediji Ana Britanica o našem plemenitom Poslaniku, s.a.v.s., napisano je:
„Ono što je Muhammed postigao nije nikome pošlo za rukom u povijesti čovječanstva; nijednom vjerovjesniku, reformatoru ili vjerskom poglavaru.“
B. Smith je rekao: „Muhammed je bez ikakve sumnje najveći reformator.“
Pisac Stanley Lane-Polo priznaje sljedeću činjenicu:
„Dan u kojem je Muhammed izvojevao pobjedu nad svojim nerpijateljima je dan u kojem je izvojevao pobjedu ljudskih vrlina i vrijednosti. Kada je osvojio Mekku, pustio je Kurejšije bez ikakve naknade i proglasio opću amnestiju za sve stanovnike Mekke.“
A pisac Arthur Gilman o njemu kaže:
„U osvojenju Mekke primjećujemo njegovu veličinu. Ono što su mu njegovi neprijatelji činili u prošlosti moglo ga je ponukati na osvetu, ali Muhammed to nije učinio, nego je, naprotiv, svojoj vojsci zabranio prolijevanje krvi. Pokazao je poslovičnu samilost i zahvalio se Allahu.“
Jedan od ideoloških kreatora Francuske revolucije, filozof La Fayette, još 1789. godine, prije nego je objavljena „Deklaracija o ljudskim pravima“, a nakon što je istražio sve pravne sisteme, rekao je:
„O časni Muhammede, u pravednosti si dostigao toliko visok stepen da nikome do danas nije pošlo za rukom da to postigne, a niti će ga postići bilo ko u budućnosti!...“8
Dakle, istinska vrijednost jednog čovjeka se ogleda u tome da čak i njegovi neprijatelji ostanu bez riječi naspram njegove ispravnosti, priznaju njegovu veličinu i potvrde njegovu superiornost!... Vrijednost i oštroumnost plemenitog Poslanika, s.a.v.s., do danas su priznavali čak i oni koji nisu povjerovali u njega...
Sve gore navedeno ukazuje na činjenicu da je naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., posjedovao vrline i lijepe osobine kojima se niko od ljudi nije ukrasio u tolikoj mjeri i da je u raznim situacijama i poslovima demonstrirao savršenost morala i umijeća. On za sve ljude na Zemlji predstavlja osnovni izvor odgoja i morala. Svakome ko traži svjetlo, on pruža potpuno svjetlo (nur). Njegova uputa osvjetljava put do istine. On je najveći upućivač ljudskoga roda.
Njegov djelokrug upućivanja sastojao se od ljudi svih staleža, razreda i položaja. Oko njega su se okupili narodi različitih boja kože, jezika i kultura, bez obzira na njihovu različitost. U njegov krug je mogao ući svaki čovjek i nije bilo nikakvih prepreka. Njegov poziv nije bio poziv jednom narodu ili naciji, nego poziv svakom čovjeku, samo zato što je „čovjek“. U njegovom krugu istine i pravde nije bilo razlike između slabog i jakog, siromašnog i bogatog...
Pogledaj ko je slijedio našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s.: kralj Etiopije, Nedžaši; velikaš Me'ana, Ferve; poglavar Himjera, Zulkila; Firuz ed-Dejlemi; velikaš Jemena, Merakebud; vladari Ummana, Ubejde i Dža'fer...
Ako pogledaš ko je u isto vrijeme bio uz njega, vidjet ćeš Bilala, Jasira, Habbaba, Ammara, Ebu Fukejhe i njima slične: Sumejju, Lubejnu, Zinniru, Nehdiju, Ummu Abis i druge robinje i žene koje nisu imale nikakve zaštite.
Među njegovim veličanstvenim ashabima vidjet ćeš one koji su bili prepoznatljivi po svojoj oštroumnosti, mudrosti i dalekovidnosti, ali i one koji su bili dostojni suptilnih, tajanstvenih i rijetkih znanja, kao i one koji su bez premca i pravedno upravljali pokrajinama.
Oni koji su slijedili plemenitog Poslanika, s.a.v.s., upravljali su gradovima i pokrajinama na način da su ljudi s njima pronašli sreću i otkrili šta je pravda, mir i selamet. Njihovim odgajanjem i djelovanjem ljudi su postali kao braća...
LIJEPI ODGOJ I VLADANJE PLEMENITOG POSLANIKA, s.a.v.s.
U povijesti čovječanstva nije moguće naći ličnost poput našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s., čije su riječi, postupci i sve osobenosti brižljivo posmatrane i dokumentovane kao djela. Ukoliko bi trebalo opisati sve njegove osobenosti i situacije koje ukazuju na njegovu savršenu ličnost, bilo bi potrebno napisati tomove knjiga.
Sve islamske znanosti su, također, u svojoj osnovi9 i u pogledu iznalaženju novih rješenja (idžtihad)10 utemeljene na izvorima Kur'ana i Sunneta plemenitog Poslanika, s.a.v.s. Zbog toga je ličnost plemenitog Poslanika, s.a.v.s., bila predmetom istraživanja i proučavanja velikog broja učenjaka koji su uspostavili različite grane znanosti u kojima se izučavaju i najsitniji detalji njegova morala, djelovanja, stanja i dr. Naime, već 1400 godina se stalno pišu islamska djela o Časnom Kur'anu i Časnom insanu, plemenitom Poslaniku, s.a.v.s.
Mi nismo u mogućnosti da istinski spoznamo i pojmimo našega plemenitog Poslanika, s.a.v.s., koji je ponos svih svjetova, budući da ovosvjetski oblik spoznaje i izražavanja nisu dostatni i potpuni. Kao što okean nije moguće smjestiti u jednu čašu, isto tako nije moguće istinski spoznati svjetlo (nur-i) Muhammeda, s.a.v.s.
Mi ovdje želimo, u skladu sa svojim skromnim mogućnostima, upoznati ličnost plemenitog Poslanika, s.a.v.s., predstavljajući nekoliko primjera iz mora njegove savršenosti:
Ljepota spoljašnjeg izgleda i vladanja Plemenitog Poslanika, s.a.v.s.
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je blagoslovljeno biće, lijepoga spoljašnjeg izgleda i savršenog duhovnog odgoja. Njegovu ljepotu i savršenstvo nije moguće opisati na način koji dolikuje njegovoj vrijednosti. Imam Kurtubi, rah., kaže:
„Ljepota Allahova Poslanika, s.a.v.s., nije u cjelovitosti demonstrirana svijetu. Da je njegova stvarna ljepota pokazana onakvom kakva je ona u stvarnosti, njegovi ashabi ne bi smogli snage da gledaju u njega.“11
Uistinu, čak i među ashabima koji su često bili zajedno sa plemenitim Poslanikom, s.a.v.s., veoma mali broj je onih koji su dugo posmatrali njegovo blagoslovljeno lice. Štaviše, preneseno je da su samo hazreti Ebu Bekr i hazreti Omer, r. anhuma, gledali plemenitog Poslanika, s.a.v.s., ravno u oči, dok su ostali časni ashabi u njegovom prisustvu uvijek gledali ispred sebe. Samo bi povremeno pogledali u njegovo blagoslovljeno lice i nasmiješili se, a potom bi i plemeniti Poslanik, s.a.v.s., pogledao njih i nasmiješio im se. (Vidi: Tirmizi, Menakib, 16/3668)
O tome nam govori Amr ibn El-As, r.a., koji je kasnije na stranicama povijesti zabilježen kao osvajač Egipta. On kaže:
„Proveo sam mnogo vremena zajedno sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., ali zbog stida i poštovanja prema njemu nikada u njegovom prisustvu nisam podigao glavu da se nagledam njegovog mubarek lica. Kada bi mi sada rekli: 'Opiši nam Allahova Poslanika!', ja to, vjerujte, ne bih mogao.“ (Muslim, Iman, 192)12
Blagoslovljeno lice plemenitog Poslanika, s.a.v.s., koje je bilo ljepše i čišće od svih drugih, ulivalo je povjerenje i mir. Kada je učinio hidžru u Medinu, jedan od jevrejskih učenjaka po imenu Abdullah ibn Selam, iz radoznalosti je došao da ga vidi. Kada je vidio njegovo mubarek lice, rekao je:
„Ovo lice sigurno ne govori laž!“, a potom je prigrlio islam. (Tirmizi, Kijame, 42/2485; Ahmed, V, 451)
Ljepota lica, svjetlost, nježnost i dostojanstvo kod njega su bili prisutni u tolikoj mjeri da nije bilo potrebe za drugim dokazom ili čudom koje bi potvrdilo istinitost njegova poslanstva.
Kada Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bi bio zadovoljan nečim, to bi se odmah dalo primijetiti na njegovom licu, a kada bi mu se nešto svidjelo, nije to krio.
Njegovo blagoslovljeno tijelo uvijek je bilo čisto. Izgledao je krepko sa izraženim stidom i dostojanstvom u isto vrijeme. No, njegovu osjećajnost i nježnost nije moguće izraziti riječima.
Na njegovom licu uvijek je bila prisutna privlačna svjetlost, govor mu je bio tečan i razgovjetan, pokreti – skladni i graciozni, jezik – rječit, riječi – jasne, a objašnjenja jezgrovita.
Nikada nije izgovorio ružnu riječ. Njegov svaki govor je bio mudrost i savjet. U njegovom govoru nije bilo mjesta za ogovaranje drugih ljudi ili riječi od kojih nema koristi. Svakome je govorio u skladu sa njegovim znanjem i mogućnostima shvatanja.
Bio je blag i skroman. Nikada se nije grohotom smijao. Na licu mu je uvijek bio prisutan osmijeh.
Ko bi ga iznenada vidio, osjetio bi strahopoštovanje prema njemu, a kada bi ga malo upoznao, postao bi mu najdraža i najomiljenija osoba među ljudima.
Prema svakome se odnosio u skladu sa njegovim vrijednostima i položajem u društvu. Najviše je bio pažljiv prema bližnjima. Prema svim ljudima se odnosio jednako blago i lijepo kao što je to činio prema svojoj čistoj porodici i časnim ashabima.
Posebno je iskazivao naklonost i dobročinstvo prema onima koji su ga služili. Davao im je hranu koju je sam jeo i oblačio odjeću koju je nosio. Bio je najdarežljiviji, najblaži i najmilostiviji, ali kada je bilo potrebno bio je i najhrabriji. Njegovu darežljivost i plemenitost nije moguće ni uporediti, a ni istinski predočiti. To je darežljivost koja je bila mnogo veća od udjeljivanja onoga koji se ne boji siromaštva.
Njegovu darežljivost opisuje nam i hazreti Džabir, r.a.:
„Kada god je neko od njega nešto zatražio, nikada nije rekao: 'Ne!'“ (Muslim, Fedail, 56)
On je najviše posjećivao rodbinu, najljepše se odnosio prema drugima, bio najblaži i najmilostiviji prema svijetu, najviše se čuvao ružnog ponašanja i posjedovao najljepši odgoj i moral među svim ljudima. Rekao je:
„Na Sudnjem danu neće biti ništa vrjednije na mizanu od vjernikovog lijepog ahlaka. Uzvišeni Allah ne voli onoga koji čini ružna djela i govori bestidne riječi.“ (Tirmizi, Birr, 62/2002)
Resulullah, s.a.v.s., uvijek je ispunjavao datu riječ i obećanje. Bio je obdaren razumom, inteligencijom i lijepim ahlakom u odnosu na sve ljude. Bio je dostojan hvale u svakome postupku.
Trajno je bio potišten, tužan i zamišljen. Nikada nije govorio bespotrebno. Njegova šutnja bi trajala duže od govora. Kada bi počeo govoriti, nije ostajao nedorečen, nego bi upotunio započeti govor. Njegov govor je bio koncizan i izgovarao bi riječ po riječ. Nije duljio sa govorom, ali ni škrtario u objašnjenju. Iako je bio krajnje nježan i skroman, izgledao je čvrsto i dostojanstveno.
Nije se srdio osim u slučaju griješenja i suprotstavljanja Allahu. Kada bi nekome bilo uskraćeno pravo, bio bi srdit sve dok mu se ne bi povratilo njegovo pravo i tada bi se ponovo smirio. Nikada se nije srdio zbog sebe i nikada se nije branio ili prepirao zbog lične koristi i potrebe.
Nije ulazio u tuđu kuću bez dozvole. Kada bi došao u svoju sretnu kuću, vrijeme je dijelio na tri dijela: jedan dio je provodio u ibadetu Allahu Uzvišenom, drugi dio je posvećivao porodici, a treći dio je odvajao za sebe. Ovaj treći dio je, ustvari, posvećivao svim ljudima koji su mu dolazili. Nikom od njih nije uskraćivao svoju pomoć bez obzira o kome i o kakvoj pomoći se radilo. Osvajao je njihova srca.
Da bi spriječio ljude kako ne bi sjedili na određenom mjestu u mesdžidu, on sam je sjedio na različitim mjestima. Nije volio da se određenim mjestima ili položajima pripisuje svetost i nije volio postupke koji podstiču ljude na oholost u mesdžidima. Kada bi došao na neko sijelo, sjeo bi na mjesto koje je prazno. To je očekivao i od drugih.
Ukoliko bi neko tražio od njega da ispuni njegovu potrebu, bez obzira da li je ona bezazlena ili ozbiljna, on se ne bi smirio sve dok ne bi pronašao neko rješenje. Ukoliko, pak, ne bi bio u stanju ispuniti njegovu potrebu, tada se ne bi ustručavao da mu barem udijeli lijepu riječ ili savjet. Svako je u njemu nalazio čovjeka kome se može požaliti. Prema svakome se odnosio jednako brižno, bez obzira da li je bogat ili siromašan, učen ili neuk, ugledan ili običan čovjek... Mjesto na kojem bi sjedio bilo je ispunjeno blagošću, znanjem, stidom, strpljivošću, sigurnošću, tevekkulom i drugim duhovnim vrijednostima.
Nikoga nije kritikovao zbog njegove sramote ili nedostatka. Ukoliko bi nekome trebalo ukazati na njegov nedostatak ili grešku, plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je to činio na suptilan način, udjeljujući savjet na indirektan način. Nikada nije bio zauzet istraživanjem tuđih sramota i nedostataka, a i drugima je to strogo zabranjivao.
Naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., ponos svega stvorenog, nikada nije govorio o nečemu za što neće biti nagrade (sevaba) na Sudnjem danu. Na njegovim predavanjima slušatelji su bili zapanjeni i u zanosu. Slušali su ga uhom duše, a sjedili su mirno i ponizno. Časni ashabi njegova predavanja opisuju na sljedeći način:
„Sjedili smo tako mirno kao da je svakome od nas na glavi ptica koju bi, ako se pomjerimo, mogli preplašiti!“ (Ebu Davud, Sunnet, 23-24/4753)
Njegovi časni ashabi od njega su poprimili odgoj i stid u tolikoj mjeri da se nisu usuđivali postavljati pitanja. Iz tog razloga su iščekivali da se iz pustinje pojavi kakav beduin koji će postaviti pitanje Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. U tom slučaju pažljivo bi slušali i okoristili se od njegova odgovora.
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je tokom cijeloga svog života bio simbol iskrenosti. Nikada nije govorio ono što mu nije u srcu. Njegov ahlak je bio živi Kur'an. Ono što nije lično radio nije ni drugima naređivao da rade.13
Skromnost Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Resulullah, s.a.v.s., je u kratkom vremenskom periodu ostvario uspjeh koji nije postigao niko od kraljeva svijeta: postigao je velike mogućnosti, pružena su mu ogromna ovosvjetska dobra i kao idealni odgajatelj osvojio je ljudska srca. Međutim, pored svih ovosvjetskih blagodati koje su mu omogućene sačuvao je svoju skromnost, ne poklanjajući pažnju ničemu od ovosvjetskih ukrasa. Nastavio je živjeti skromno u kući ozidanoj od sitnog ćerpiča. Spavao je na ležaju od hurminog lišća. Oblačio je jednostavnu odjeću. Živio je na način koji je u to vrijeme bio ispod prosjeka jednog siromaha. Ponekad bi ostajao bez hrane, pa bi, ipak, zahvaljivao svome Gospodaru i stavljao kamenu ploču na stomak koju bi vezao oko pojasa. Iako su svi njegovi grijesi bili oprošteni, nikada nije umanjio svoja pokajanja, zahvalnost i ibadete. Noći je provodio u namazu i to u tolikoj mjeri da su njegove blagoslovljene noge znale nateći. Pristizao je u pomoć obespravljenima. Bio je utjeha siročadima, bespomoćnima i napuštenima. Premda je bio zauzet velikim poslovima, znao je naći vrijeme i za najobičnije ljude. Štaviše, ukazivao im je duboko razumijevanje i samilost...
Pored toga što je na dan osvojenja Mekke bio najjači i najuticajni među ljudima, pokazao je veličinu oprosta i blagosti. Ljudi su mu dolazili u strahu i sa uzbuđenjem govorili:
„Allahov Poslaniče, pouči me islamu!“
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., svoje sunarodnjake je savjetovao:
„Smiri se brate, ja nisam ni kralj, a ni vladar! Ja sam siroče tvog komšije koje je jelo meso osušeno na suncu, kojeg su mu pružile Kurejšije!..“14 Na taj način on je svijetu i povijesti pokazao krajnju skromnost i poniznost.
Istoga dana je njegov drug iz pećine,15 hazreti Ebu Bekr, r.a., na leđima donio svoga starog oca, kako bi ovaj prihvatio islam. Na to mu je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Ebu Bekre, zašto si zamorio starog oca noseći ga do nas!? Zar mi nismo mogli otići do njega?“16 Time je ukazao na svoju skromnost.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je uvijek ukazivao na svoju ovisnost o Allahu Uzvišenom. Svoje stanje on opisuje na sljedeći način:
„Ja sam čovjek kao i vi, samo što se meni objavljuje..“ (El-Kehf, 110)
On nas je podučio da u „kelime-i šehadetu“ posvjedočimo da je on „abduhu“: „Allahov rob“, a potom da je Njegov poslanik. Na taj način njegov ummet će biti sačuvan od zablude u koju su upali prijašnji narodi po pitanju svojih poslanika.
Onima koji su pretjerivali u izražavanju poštovanja prema njemu govorio je:
„Nemojte me uzdizati na stepen koji mi ne pripada! Jer, prije nego me odabrao za „poslanika“ Uzvišeni Allah me je odabrao za Svoga roba.“ (Hejsemi, IX, 21)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je imao jednu veliku posudu za jelo koja se zvala „Garra“, a koju su mogla nositi četiri čovjeka. Jednoga jutra nakon što je klanjao duha-namaz, donijeli su spomenuti lonac u kojem se nalazila čorba se preprženim hljebom. Časni ashabi su se počeli okupljati oko lonca, te kako se njihov broj sve više povećavao, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sjeo na koljena. Kada je to vidio jedan beduin, začudio se njegovom poniznom sjedenju i kao da kritikuje, upitao ga: „Kakvo je to sjedenje?“
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je:
„Uzvišeni Allah me je stvorio kao časnog (i poniznog) roba, ali me na to nije prisilio!“ (Ebu Davud, Et'ime, 17/3773) Na taj način je objasnio da on neće biti obijestan i ohol.
Jednom drugom prilikom je rekao: „Niko neće ući u Džennet zbog svojih dobrih djela i ibadeta!“ Časni ashabi su u čudu upitali: „Zar ni ti, Allahov Poslaniče?“ Rekao je: „Da, ni ja!... Osim ako mi se moj Gospodar smiluje!... Bez njegove milosti i oprosta ni ja neću ući u Džennet! Moja dobra djela me ne mogu spasiti!...“ (Buhari, Rikak, 18; Muslim, Munafikun, 71-72; Ibn Madže, Zuhd, 20; Darimi, Rikak, 24)
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je da će oni koji se budu oholo i samodopadljivo odijevali na Sudnjem danu biti odjeveni odjećom poniženja. Zbog toga je svoj ummet upozorio na džehennemsku vatru koja će takve pržiti, rekavši:
„Na Sudnjem danu Allah neće ni pogledati onoga koji se oholio zbog odjeće koja se vukla po zemlji.“ (Buhari, Libas, 1, 5)
„Ko na ovome svijetu bude oblačio odjeću slave, Uzvišeni Allah će ga na Sudnjem danu odjenuti odjećom poniženja!“ (Ibn Madže, Libas, 24)
Na kraju, plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je i svoj udio iz ratnoga plijena odmah udjeljivao drugima i do kraja života živio životom najsiromašnijih ljudi iz njegova ummeta.
Darežljivost Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je udjeljivao ono čime je bio opskrbljen. Često je naglašavao da je Allah Uzvišeni vlasnik svega i onaj koji daje i opskrbljuje.
Safvan ibn Umejje bio je jedan od velikaša Mekke koji je, pored toga što je bio mušrik, slijedio plemenitog Poslanika, s.a.v.s., u pohodima na Hunejn i Taif. Poslije pohoda ratni plijen je sakupljen u mjestu „Džirane“. Safvan je obilazeći gomile ratnoga plijena zastao pored jedne gomile i sa čuđenjem posmatrao. Primijetivši njegovu zapanjenost ratnim plijenom plemeniti Poslanik, s.a.v.s., ga upita: „Dopada li ti se?“ – „Da!“ – odgovorio je Safvan. Na to je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Uzmi, sve je tvoje!“ Safvan je tada uzbuđeno povikao: „Toliko može biti darežljivo samo srce jednog Božijeg Poslanika!“, a potom je izgovorio šehadet i postao musliman.17 Kada se vratio u svoje pleme, rekao je:
„O narode moj, (požurite) primite islam! Uistinu Muhammed udjeljuje bez straha od siromaštva i neimaštine!“ (Muslim, Fedail, 57-58; Ahmed, III, 107)
Jednom prilikom neki čovjek je došao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i zatražio nešto od njega. U tom času plemeniti Poslanik, s.a.v.s., nije imao ništa što bi mu mogao udijeliti pa mu je rekao da u njegovo ime uzme pozajmicu koju će on kasnije platiti. (Hejsemi, X, 242)18
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je poput svoga djeda Ibrahima, a.s., uvijek jeo zajedno sa putnicima namjernicima i gostima. Veoma rijetko je jeo sám. Plaćao je i podsticao da se izmire dugovi onih koji bi umrli sa dugom. Ukoliko ne bi bili izmireni dugovi umrlog, nije prisustvovao njegovoj dženazi. U jednom časnom hadisu on kaže:
„Darežljiv čovjek je blizak Allahu, blizu Dženneta i blizak ljudima, a daleko od džehennemske vatre. Škrtac je daleko od Allaha, od Dženneta i ljudi, a blizu džehennemske vatre...“ (Tirmizi, Birr, 40/1961)
U drugom hadisu je rekao:
„Kod (pravog) vjernika se u isto vrijeme ne mogu naći dvije osobine: škrtost i loše vladanje!...“ (Tirmizi, Birr, 41/1962)
Bogobojaznost (takvā) Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., bio je najbogobojazniji među ljudima. Od Uzvišenog Allaha on je stalno molio za blagodat bogobojaznosti (takvaluka):
„Allahu moj, podari mojoj duši bogobojaznost i očisti je! Ti Si onaj koji je najbolje čisti. Ti Si njen Zaštitnik i njen Gospodar!“ (Muslim, Zikr, 73)
„Allahu moj, od Tebe tražim uputu, bogobojaznost, čednost i bogatstvo duše!“ (Muslim, Zikr, 72)
Naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je iz bogobojaznosti živio životom siromaha. Hazreti Aiša, naša majka, r. anha, kazuje da je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., preselio na Ahiret, a da se tokom cijeloga svoga života nije ni dva dana uzastopno najeo ječmenog hljeba. U nekim predajama stoji: „ni tri dana zaredom nije se najeo pšeničnog hljeba.“ (Buhari, Ejman, 22; Muslim, Zuhd, 20-22; Ibn Madže, Et'ime, 48)
Svom ummetu je savjetovao bogobojaznost na sljedeći način:
„Uistinu, moji bliski prijatelji su bogobojazni (mettekije)!“ (Ebu Davud, Fiten, 1/4242)
„Boj se Allaha gdje god bio i uradi dobro djelo nakon što uradiš loše djelo, to će ga izbrisati, a prema ljudima se odnosi sa lijepim ahlakom!“ (Tirmizi, Birr, 55/1987)
Istinsku bogobojaznost definisao je na sljedeći način:
„Rob neće postići stepen istinskih muttekija sve dok ne napusti sumnjive stvari zbog straha da ne upadne u ono što je zabranjeno (haram)!“ (Tirmizi, Kijame, 19/2451; Ibn Madže, Zuhd, 24)
U očima plemenitog Poslanika, s.a.v.s., bjelac nije imao prednost nad crncem, a niti neki narod nad drugim narodom. Prednost je vidio samo u bogobojaznosti! (Ahmed, V, 158)
U pogledu bogobojaznosti od hazreti Isa'a, a.s., se prenosi da je jedan čovjek došao kod njega i rekao mu: „O učitelju dobra i dobročinstva, kako jedan rob može biti bogobojazan prema Uzvišenom Allahu?“
-To je lahko! – odgovorio je Isa, a.s. – Okreni se Allahu sa dubokom ljubavlju, koliko možeš čini djela kojima je On zadovoljan i prema svim Ademovim sinovima budi samilostan kao što si samilostan prema samom sebi!
Potom je dodao: „Ne čini drugome ono što ne bi volio da se tebi čini, pa ćeš postići istinsku bogobojaznost prema Allahu Uzvišenom!“19
Jednom prilikom hazreti Omer, r.a., je upitao Ubejja ibn Ka'ba, r.a., o tome šta je takvaluk. Ubejj, r.a., je odgovorio: „Omere, da li si ikada hodao putem po kojem je puno trnja?“
-Da, hodao sam! – odgovorio je Omer, r.a.
-Pa, kako si hodao?
-Sakupio bih svoju odjeću i potrudio se da me trnje ne ozlijedi!
-Eto, to je takvā(luk)! – rekao je Ubejj, r.a.20
U duhovnom smislu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., su najbliži bogobojazni ljudi (mettekije). Muaz ibn Džebel, r.a., pripovijeda:
„Kada me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postavio za namjesnika Jemena, ispratio me je do predgrađa Medine. Ja sam bio na jahalici, a on je pored mene išao pješice. Nakon što mi je udijelio neke savjete, obratio mi se riječima:
„O Muaze, možda me poslije ove godine više nećeš vidjeti. Možda ćeš svratiti do mog kabura u ovom mom mesdžidu!“ Kada sam čuo te riječi od svog najdražeg prijatelja, Allahova Poslanika, s.a.v.s., zbog tužnog rastanka s njim, odmah sam počeo plakati.
-Nemoj plakati, Muaze! – rekao je, a potom se okrenuo prema Medini i dodao:
-Od svih ljudi meni su najbliži bogobojazni (muttekije), ma ko oni bili i ma gdje bili!21
Zuhd Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Nakon kratkog vremena mnoge države i pokrajine su s ljubavlju ušle pod zaštitu Allahova Poslanika, s.a.v.s. Naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., potpuno je ovladao Arabijskim poluotokom. Sada je mogao činiti što mu je volja. Međutim, to se nije dogodilo. Nastavio je živjeti jednostavnim i skromnim životom. Nije posjedovao ništa od ovosvjetskih ukrasa i vrijednosti. Naglašavao je da je njegova duša i život u Allahovoj ruci moći. Napokon, kada je u njegove ruke dospjelo veliko bogatstvo i kada su u svijetlu Medinu počele dolaziti karavane kamila natovarenih blagom i dragocjenostima, on je sve to podijelio siromasima i onima koji su za tim imali potrebu, dok je on nastavio živjeti jednako skromno kao i prije. Govorio je:
Download this book for your ebook reader.
(Pages 1-41 show above.)